Begunska kriza v Sloveniji 2015

matijadmin je 19. dec 2015 ob 18:03 izjavil:

Oddaš že. Odločiš pa ne. Tudi predlagti ne moreš, da bi sploh odločal sam in še manj o nečem, kar bi bilo protiustavno.

Nihče ne govori o financiranju migrantov, pač pa o spoštovanju človekovih pravic in zagotavljanju azila beguncem.

O tem pa nima kaj kdo odločati, ker nas zavezujejo mednarodnw pogodbe. In plačali bi še več, če bi to politikantsko izigravali. Izbrisalni, LB ... Ša kaj?

MrStein je 19. dec 2015 ob 18:04 izjavil:

NLight2> EU se nima kaj vtikat v notranje zadeve posameznih držav.
Večina je odločila, da se ima.

matijadmin je 19. dec 2015 ob 18:03 izjavil:

Nihče ne govori o financiranju migrantov, pač pa o spoštovanju človekovih pravic in zagotavljanju azila beguncem.

dice7 je 19. dec 2015 ob 13:23 izjavil:

fantasycamp je 19. dec 2015 ob 13:16 izjavil:

torej islamizacija, kot ideologija in ne islam kot religija? ker kolikor vem so ravno pod titom prišle reforme o svobodnejšem izražanju vere.
zda že 85 let sodelujejo z sadvsko arabijo. čudno da že v zda ni šarije

pojma nimaš Tito je dal Ban na burke in niso smele hodit in full ninja gear!
Moj fotr je moral iti na tri komisije ker je nosil križ na verižici.

Tukaj se naša debata konča, pojma nimaš kako lepo je Juga uničila indoktrinacijo v religijo, zato pa je bilo tako veliko mešanih zakonov, ker je bila glavna identifikacija kot Jugoslovan!

http://www.rferl.org/content/Thirty_Yea...

In the southern Bosnian town of Pocitelj, an imam named Dzemal Gadara says that the religious freedom he had in Tito's Yugoslavia was unlike his experience in any other country.

"Yugoslavia was the best country," Gadara insists. "I say this openly. And Tito was the greatest statesman. I have traveled around the world. But such freedom could not be found anywhere. I think that such freedom -- and only God knows this -- will never be again."

Na prostoru Jugoslavije državni ateizam je predstavljao dio službene državne politike u doba vladavine Komunističke partije Jugoslavije od 1945. do 1990. Javno poricanje, pa i suzbijanje religije se opravdavalo činjenicom da vjerske razlike ističu razlike između jugoslavenskim narodima i narodnostima, te tako podstiču nacionalizam i šovinizam te potkopavaju bratstvo-jedinstvo. Katolički i pravoslavni kler su također bili optuživani za suradnju s "okupatorom i domaćim izdajnicima" u drugom svjetskom ratu pa se ispovijedanje vjere smatralo implicitnom podrškom poraženim i neprijateljskim političkim opcijama.

Jedna od najtipičnijih značajki posleratnog razdoblja u Jugoslaviji bila je antireligijska kampanja. Osobito se grubo postupalo s Katoličkom crkvom zato stoje dio njena klera suradivao s ustašama.[1] Neke su crkve uništene, a samostani i sjemeništa zatvoreni. Pravoslavna crkva je prošla nešto bolje, iako je u prve tri-četiri godine izvršen snažan pritisak na njene institucije. Poticano je osnivanje društava pravoslavnih svećenika da bi Komunistička partija mogla posredno utjecati na crkvu.[2]

Godine 1946. ukinuti su sudovi islamskog zakona. Godine 1950. donesen je zakon kojim je ženama zabranjeno nositi feredže. Godine 1952. zatvorene su sve tekije u Bosni i Hercegovini i zabranjeni svi derviški redovi. Zatvorena je i muslimanska tiskara u Sarajevu i do 1964. godine bilo je zabranjeno izdavati islamske udžbenike u Jugoslaviji.[1] Medutim, neke od tih mjera potajno su se kršile: i dalje su bili u optjecaju islamski tekstovi, djeca su se poducavala u džamijama, derviški su redovi djelovali u privatnim kucama, a studentska organizacija "Mladi muslimani" odupirala se kampanji protiv islama sve dok nekoliko stotina njenih članova nije pozatvarano 1949. i 1950. godine.[3] Službeni stav prema islamu izmijenio se potkraj pedesetih i u šezdesetim godinama iz sasvim osebujnog razloga: jugoslavenska je muslimanska zajednica postala tada oruđe Titove "nesvrstane" vanjske politike.[1] Njeni predstavnici su nastupali kao predstavnici muslimana na skupovima zemalja Trećeg svijeta, a muslimansko porijeklo je postalo preporuka za napredovanje u jugoslavenskoj diplomatskoj službi.

Godine 1956. počeo se intenzivno provoditi program obnove pravoslavnih manastira, dijelom iz turističkih razloga a dijelom i zato što su izmedu višeg pravoslavnog sveštenstva i države uspostavljeni nešto nježniji odnosi.[4]

Kasnije se državni ateizam ispoljavao kroz implicitne oblike. Izvršena je potpuna sekularizacija javnog života - u školama je ukinut vjeronauk, a iz školskih udžbenika izbačen vjerski sadržaj i umjesto toga promicana kritika religije. Vjerski sadržaji su također prognani iz medija, a čak su se prestali slaviti i vjerski blagdani kao Uskrs i Božić.

fantasycamp je 19. dec 2015 ob 21:13 izjavil:

dice7 je 19. dec 2015 ob 13:23 izjavil:

fantasycamp je 19. dec 2015 ob 13:16 izjavil:

torej islamizacija, kot ideologija in ne islam kot religija? ker kolikor vem so ravno pod titom prišle reforme o svobodnejšem izražanju vere.
zda že 85 let sodelujejo z sadvsko arabijo. čudno da že v zda ni šarije

pojma nimaš Tito je dal Ban na burke in niso smele hodit in full ninja gear!
Moj fotr je moral iti na tri komisije ker je nosil križ na verižici.

Tukaj se naša debata konča, pojma nimaš kako lepo je Juga uničila indoktrinacijo v religijo, zato pa je bilo tako veliko mešanih zakonov, ker je bila glavna identifikacija kot Jugoslovan!

http://www.rferl.org/content/Thirty_Yea...

In the southern Bosnian town of Pocitelj, an imam named Dzemal Gadara says that the religious freedom he had in Tito's Yugoslavia was unlike his experience in any other country.

"Yugoslavia was the best country," Gadara insists. "I say this openly. And Tito was the greatest statesman. I have traveled around the world. But such freedom could not be found anywhere. I think that such freedom -- and only God knows this -- will never be again."

Na prostoru Jugoslavije državni ateizam je predstavljao dio službene državne politike u doba vladavine Komunističke partije Jugoslavije od 1945. do 1990. Javno poricanje, pa i suzbijanje religije se opravdavalo činjenicom da vjerske razlike ističu razlike između jugoslavenskim narodima i narodnostima, te tako podstiču nacionalizam i šovinizam te potkopavaju bratstvo-jedinstvo. Katolički i pravoslavni kler su također bili optuživani za suradnju s "okupatorom i domaćim izdajnicima" u drugom svjetskom ratu pa se ispovijedanje vjere smatralo implicitnom podrškom poraženim i neprijateljskim političkim opcijama.

Jedna od najtipičnijih značajki posleratnog razdoblja u Jugoslaviji bila je antireligijska kampanja. Osobito se grubo postupalo s Katoličkom crkvom zato stoje dio njena klera suradivao s ustašama.[1] Neke su crkve uništene, a samostani i sjemeništa zatvoreni. Pravoslavna crkva je prošla nešto bolje, iako je u prve tri-četiri godine izvršen snažan pritisak na njene institucije. Poticano je osnivanje društava pravoslavnih svećenika da bi Komunistička partija mogla posredno utjecati na crkvu.[2]

Godine 1946. ukinuti su sudovi islamskog zakona. Godine 1950. donesen je zakon kojim je ženama zabranjeno nositi feredže. Godine 1952. zatvorene su sve tekije u Bosni i Hercegovini i zabranjeni svi derviški redovi. Zatvorena je i muslimanska tiskara u Sarajevu i do 1964. godine bilo je zabranjeno izdavati islamske udžbenike u Jugoslaviji.[1] Medutim, neke od tih mjera potajno su se kršile: i dalje su bili u optjecaju islamski tekstovi, djeca su se poducavala u džamijama, derviški su redovi djelovali u privatnim kucama, a studentska organizacija "Mladi muslimani" odupirala se kampanji protiv islama sve dok nekoliko stotina njenih članova nije pozatvarano 1949. i 1950. godine.[3] Službeni stav prema islamu izmijenio se potkraj pedesetih i u šezdesetim godinama iz sasvim osebujnog razloga: jugoslavenska je muslimanska zajednica postala tada oruđe Titove "nesvrstane" vanjske politike.[1] Njeni predstavnici su nastupali kao predstavnici muslimana na skupovima zemalja Trećeg svijeta, a muslimansko porijeklo je postalo preporuka za napredovanje u jugoslavenskoj diplomatskoj službi.

Godine 1956. počeo se intenzivno provoditi program obnove pravoslavnih manastira, dijelom iz turističkih razloga a dijelom i zato što su izmedu višeg pravoslavnog sveštenstva i države uspostavljeni nešto nježniji odnosi.[4]

Kasnije se državni ateizam ispoljavao kroz implicitne oblike. Izvršena je potpuna sekularizacija javnog života - u školama je ukinut vjeronauk, a iz školskih udžbenika izbačen vjerski sadržaj i umjesto toga promicana kritika religije. Vjerski sadržaji su također prognani iz medija, a čak su se prestali slaviti i vjerski blagdani kao Uskrs i Božić.

https://sh.wikipedia.org/wiki/Religija_...

On 7 April 1963, the country changed its official name to the Socialist Federal Republic of Yugoslavia. Reforms encouraged private enterprise and greatly relaxed restrictions on freedom of speech and religious expression

jype je 20. dec 2015 ob 10:41 izjavil:

nebivedu> Saj so jim zagotovljene. V vseh treh državah so kr dobro poskrbeli za begunce.

Ne, niso.

nauci se razlikovat med islamisti in muslimani.

One of the most toxic words in Turkey's never-ending political wars is "sharia." The word, which stands for "Islamic law," has been a constant fear factor in the secularist narrative. Accordingly, the country's "Islamists," such as Prime Minister Recep Tayyip Erdogan and the incumbent AKP (Justice and Development Party), are determined to introduce sharia to a Turkey whose laws have been resolutely secular since the 1920s. They will, sooner or later, make Turkey "another Iran."

AC_DC je 20. dec 2015 ob 11:08 izjavil:

nauci se razlikovat med islamisti in muslimani.

Pravi musliman je islamist.
Zmernega muslimana ni, razen v glavi nekaterih humanističnih aktivistov.

fantasycamp je 20. dec 2015 ob 11:16 izjavil:

Glede Bosne in Turčije kot koncepta svobodne države ki je totalno sekularna..

dice7 je 20. dec 2015 ob 12:04 izjavil:

sm se odločil in šel naredit anketo, kjer se ugotavlja pozicija moških istospolnih oseb v slovenski družbi. večina mojih anketirancev so bili starejši moški s podeželja in povprečno nižjo izobrazbo in globjim verskim prepričanjem (pač da lažje potrdim svojo pristranskost). po pribl. 800 anketiranih seh prišel do groznega spoznanstva;

90% VSEH SLOVENCEV ŽELI SMRT GEJEM!!!!!11

The British media has been criticised for propagating negative stereotypes of Muslims and fueling anti-Muslim prejudice.

On a study of more than 13,000 young people, approximately 53% of British Muslims choose to attend university.[77] This is higher than the figure for Christians (45%) and Atheists (32%), but lower than the figure of Hindus and Sikhs, who score 77% and 63% respectively.[77]

Muslim schools regularly outperform those of other faiths. For example, in 2008, 86.5% of pupils attending Muslim schools achieved five GCSEs, compared to a figure of 72.8% of Roman Catholic schools and 64.5% of Secular schools.[78]

Conversely, there are estimated to be around 10,000 British Muslim millionaires.[75] There is a growing substantial British Muslim business community, led by multi-millionaires such as Sir Anwar Pervez.[76]

število držav ne pove procent ljudi ki je pod shario in koliko ljudi v resnici hoče shario!

dice7 je 20. dec 2015 ob 13:37 izjavil:

problem niso religije ampak omejenci in ti so vsepovsod, v religijskih, kot v anti religijskih skupinah